Jedna od zabilježbi u zemljišnoknjižnom pravu jest zabilježba spora. Radi se o često korištenom institutu s vrlo značajnim pravnim učincima o kojima ćete više saznati čitajući ovaj članak.
Zabilježba kao vrsta upisa u zemljišne knjige
Prema Zakonu o zemljišnim knjigama, postoje tri vrste upisa knjižnih prava u zemljišne knjige. Kada se govori o knjižnim pravima, misli se na pravo vlasništva i sva ostala stvarna prava, kao i na obvezna prava koja se upisuju u zemljišnu knjigu, odnosno zakup, najam, nazadkup, prvokup, koncesija koja su vezana uz nekretninu. Za razliku od uknjižbe i predbilježbe kojima se knjižna prava stječu, mijenjaju ili prestaju bez ili uz potrebu naknadnog opravdanja, zabilježbom se ne upisuju knjižna prava već se upisom čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjigama. Isto tako, zabilježbom se mogu osnivati određeni pravni učinci kad je to predviđeno zakonom. Dakle, osnovni cilj svake zabilježbe je učiniti vidljivim mjerodavne okolnosti ili konstituirati određene pravne učinke mjerodavne za prosudbu pravnog stanja nekretnine.
Predmet i učinak zabilježbe
Potrebno je naglasiti da se zabilježbe, kao zemljišnoknjižni upis, mogu odrediti samo kada je to predviđenom Zakonom o zemljišnim knjigama ili nekim drugim zakonima. Iz definicije zabilježbe jasno proizlazi da se zabilježba može odrediti u slučaju kada je u zemljišnu knjigu potrebno upisati određenu važnu pravno relevantnu činjenicu ili određeni važni osobni odnos (predmet zabilježbe). Pretpostavka zabilježbe osobnih odnosa jest da je već nastao osobni odnos čija se zabilježba zahtjeva što se dokazuje ispravama, te se zabilježbom ti odnosi publiciraju i djeluju apsolutno. Tako se prema Obiteljskom zakonu u zemljišne knjige upisuje zabilježba o stavljanju pod skrbništvo, zabilježba o ostvarivanju roditeljske skrbi nakon punoljetnosti, zabilježba o upravi i raspolaganju bračnom stečevinom. Osim toga, Stečajni zakon poznaje zabilježbu otvaranja stečajnog postupka. S druge strane, u zemljišnu knjigu zabilježit će se pravno relevantne činjenice da bi se ostvarili pravni učinci koje zabilježba proizvodi, poput zabilježbe prvenstvenog reda, otpisa zemljišta, zajedničke hipoteke, zabilježbe spora, zabilježbe otuđenja ili opterećenja i druge pravno relevantne činjenice predviđene Zakonom o zemljišnim knjigama (NN 63/19). Upis zabilježbe mogu tražiti osobe kojih se zabilježba tiče, sud ili drugo nadležno tijelo. Ako zakon predviđa mogućnost zabilježbe, na podneseni prijedlog, zemljišnoknjižni sud će rješenjem odrediti zabilježbu te je njen učinak da se nitko ne može pozivati na to da za
zabilježbu nije znao niti morao znati.
Zabilježba spora
Uz navedene, jedna od zabilježba koju je moguće i dopušteno upisati u zemljišnu knjigu je i zabilježba spora. Dakle, prema Zakonu o zemljišnim knjigama, zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnog prava pred sudom ili drugim tijelom vodi postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu knjižnog prava, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava. Spor čija je zabilježba dopuštena u zemljišnim knjigama je svaki spor koji se odnosi na nekretninu ili već upisano knjižno pravo. Iz ovakve definicije jasno se da zaključiti da se spor ne može zabilježiti ako je u pitanju osobni odnos ili pravna činjenica koju bi trebalo upisati u zemljišnu knjigu, već samo ako je u pitanju spor oko knjižnog prava. Česti primjeri zabilježbe spora u sudskoj praksi su da se zabilježi u zemljišne knjige da se vodi parnica radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ili građenjem na tuđem zemljištu.
Zabilježba spora i ovlaštenje za podnošenje zahtjeva
Aktivnu legitimaciju zahtijevati zabilježbu spora ima svaka stranka u postupku između kojih se vodi spor, kao i svaka druga osoba koja je sudionik postupka, odnosno koja ima za to pravni interes, pod uvjetom da dokaže da se pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vodi spor koji može utjecati na upisana knjižna prava. Na temelju podnesenog zahtjeva, zabilježbu spora može dopustiti direktno zemljišnoknjižni sud, ali može ju odrediti i sud ili drugo tijelo pred kojim se postupak vodi (primjerice parnični sud). Ako bi nakon provedene zabilježbe tužitelj odustao od tužbe ili bi njegov zahtjev bio odbijen ili postupak pravomoćno obustavljen, tada nositelj knjižnog prava (upisani vlasnik ili nositelj drugog stvarnog ili obveznog prava) ima pravo tražiti brisanje zabilježbe spora.
Zabilježba spora i njezin učinak
Učinak zabilježbe spora je da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora već stigao zemljišnoknjižnom sudu. U slučaju ako tužitelj uspije u tom sporu, isti ima pravo tražiti svoj upis u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora i ima pravo tražiti brisanje svih upisa koji su izvršeni u zemljišnoj knjizi nakon toga, ako su suprotni s tim novim upisom. Iz toga slijedi da zabilježba spora ne sprečava niti jedan zemljišnoknjižni upis koji bi došao iza nje, ako su za te upise ispunjene pretpostavke za upis. Isto tako, ako je postupak zbog kojega je provedena zabilježba dovršen ovršnom odlukom na temelju koje bi bio promijenjen upis glede kojega je zabilježba provedena, ta će se odluka ovršiti tako da će se dopustiti upis promjene na onaj način i u onom opsegu kako je to odlučeno. Istodobno će se narediti brisanje i zabilježbe spora i svih onih upisa koji su zatraženi nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu, ako su u suprotnosti s novim upisom. Važno je napomenuti da se zabilježba spora briše po službenoj dužnosti nakon isteka roka od deset godina od trenutka kad je bila dopuštena.
