Često puta je strankama nejasna razika između ovjere potpisa i solemnizacije ugovora, tekst iz nastavka će nastojati razjasniti predmetne nedoumice.
Sklopili ste ugovor o kupoprodaji, a niste sigurni trebate li ga potvrditi kod javnog bilježnika?
U ovom članakumožete pronaći što je solemnizacija ugovora, a što je postupak ovjere potpisa kod javnog bilježnika te za koje je ugovore potrebna solemnizacija ugovora.
Postupak solemnizacije privatnih isprava
Solemnizacija je postupak potvrđivanja, odnosno ovjeravanja privatnih isprava kod javnog bilježnika. Da bi se privatna isprava, odnosno ugovor kojeg su stranke sklopile u pisanom obliku
solemnizirao, potrebno je da ga stranke, nakon što su se suglasile o bitnim sastojcima,odnesu javnom bilježniku. Sukladno Zakonu o javnom bilježništvu (NN 16/07), u postupku solemnizacije privatne isprave javni bilježnik provjerava je li pravni posao koji ta isprava sadržava sklopljen u propisanoj formi te objašnjava sudionicima smisao, posljedice i sve pravne učinke te isprave,
odnosno pravnog posla sadržanog u toj ispravi. Na taj način javni bilježnik mora, ako je to moguće, ispitati da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, te će njihove izjave sastaviti pismeno i onda ih pročitati strankama i neposrednim pitanjima uvjeritise da njihov sadržaj odgovara volji stranaka.
Solemnizacija ugovora kao javnobilježnički akt
To je važno jer ako stranke hoću da se u javnobilježnički akt unesu nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave, koje bi mogle dati povoda sporovima, ili koje ne bi bile pravno valjane,
javni bilježnik će ih na to upozorit, a ako oni ipak ostanu kod tih izjava unijet će ih u javnobilježnički akt, ali će u tom aktu posebno napomenuti da je stranke upozorio na posljedice takvih izjava. Isto tako, ako javni bilježnik posumnja da koja stranka zbog nedostatka punomoći ili zbog kojeg drugog razloga nije ovlaštena za poduzimanje ili sklapanje pravnog posla, dužan je na
to upozoriti stranke, a ako one i usprkos tome zahtijevaju da se sastavi javnobilježnička isprava, javni će bilježnik sastaviti ispravu, ali će u njoj navesti da je stranke upozorio na
nedostatak. Nakon što javni bilježnik solemnizira, odnosno potvrdi privatnu ispravu, ima snagu javnobilježničkog akta, a ovršna je isprava ako je u njoj utvrđena određena obveza na
činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha.
Razlika solemnizacije privatnih isprava i ovjeravanje potpisa
Potvrđivanjem odnosno ovjeravanjem privatnih isprava kod javnog bilježnika daje im se značaj javnih isprava te imaju snagu javnobilježničkog akta. S druge strane, ovjeravanjem potpisa potvrđuje se da potpis na nekoj ispravi potječe od određene osobe. Na taj način ovjera potpisa ni u kojem slučaju ne znači da se time potvrđuje sadržaj isprave, odnosno da je sadržaj isprave iznad potpisa istinit. Isto tako, razlika je da ovjeravanje potpisa obavljaju javni bilježnici, tijela državne uprave, ovlaštene osobe u trgovačkim društvima, ustanovama ili drugim pravnim osobama, primjerice ovjerovljeni izvodi iz poslovnih knjiga u trgovačkim društvima.
Solemnizacija ugovora o kreditu
Solemnizacija ugovora traži se uglavnom kod stambenih kredita, dok je za većinu drugih kredita dovoljna samo ovjera potpisa na ugovoru. Nakon sklopljenog ugovora o kupoprodaji nekretnine, potrebno je najprije da prodavatelj ovjeri svoj potpis na ugovoru. Nakon ovjere, kupac na temelju jednog ovjerenog primjerka zajedno s vlasničkim listom te ostalom osobnom dokumentacijom u banci podiže zahtjev zaodobrenje kredita.Nakon odobrenja kredita, banka je dužna pripremiti dovoljan broj primjeraka ugovora o kreditu i zahtjev za uknjižbu hipoteke u gruntovnici. Ugovore o kreditu potrebno je solemnizirati kod javnog bilježnika, a trošak solemnizacije koji ovisi o visini odobrenog kredita snosi isključivo kupac. Trošak solemnizacije ugovora odnosno dodatka ugovoru sastoji se od javnobilježničke pristojbe koja se uplaćuje u državni proračun, PDV-a te nagrade javnom bilježniku.